Znaš da je molitva teška. To je u pravom smislu riječi mjesto nesebičnosti, prostor nevidljivoga, onoga što je često nedokučivo osjetilima, nerazumljivo, neizrecivo, neočekivano. I tebi će također biti teško ljubiti Boga čije lice nisi vidio. I tvoja će molitva biti borba do posljednjeg daha. Za tu i takvu borbu Bog je naoružao tvoje ruke te pokrio tvoju glavu za dan bitke. Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si položio svoje lijepe monaške zavjete.

“Ne stavljaj svoju sreću i svoj užitak u ono što možeš čuti i osjetiti o Bogu u molitvi, nego radije u ono što ne možeš ni osjetiti ni čuti… Bog uvijek ostaje skriven, teško ga je naći. Nastavi ga služiti u takvoj skrovitosti i onda kada budeš mislio da si ga našao, osjetio ili čuo. Što budeš manje razumio, više ćeš mu se približiti.” Molitva će ti otkriti da je Bog uvijek Sasvim Drugi, dok si ti uvijek s ove strane.

Ona će ti također reći da ti je Bog intimniji nego što si sam sebi. Nakon što prođeš kušnju, kao kroz oganj, približavajući se uskim vratima kroz koja ne možeš ništa prenijeti, uđi u prostor dubine svoga srca, koji sadrži onoga kojeg svemir ne može obuhvatiti.

Tako ćeš u molitvi naći mir, svjetlo, radost. Ona će biti izvor tvoje ljubavi i snaga tvoga života. Da ti se prosvijetli pamet, moli. Da razabereš jasno svoj put, moli. Da ujediniš svoje biće, moli. Da razvedriš svoje lice i rasvjetliš svoje srce, moli. Da se pritjeloviš Kristu, moli: ne živiš više ti nego Krist živi u tebi. Malo-pomalo evo te osvijetljena, oprana, pročišćena, izgrađena, radosna, oživljena. Evo te pobožanstvljena. Možeš svom puninom svoga bića ući u puninu Božju. I ne očekuješ više ništa doli promatrati njegovu Slavu.